Danas se nalazimo na prekretnici bez presedana u ljudskoj istoriji. Poslednjih godina formirale su se dvije verzije antičke istorije. Jednu ćemo nazvati “alternativnom” istorijom, a drugu “zvaničnom” istorijom.
Prva (alternativna istorija) razmišlja o raznim anomalijama i pokušava da shvati smisao iz korpusa dokaza, odnosno piramida i vremenskih linija: zašto su izgrađene? koje drevne civilizacije i kada su ih izgradile?
Druga (zvanična istorija) vrši iskopavanja, katalogizira krhotine grnčarija i pokušava odbraniti svoje stajalište da nema enigmi, i da je bukvalno sve objašnjeno.
U jednom trenutku, možda još prije petnaestak godina, se činilo da ova dva tabora vode neformalni dijalog.
Ali, to se sve promijenilo nakon što je kontroverza o nastanku Velike sfinge zatekla egiptologe nespremne i uticaja knjige Chrisa Dunna “The Giza Power Plant: Technologies of Ancient Egypt” (Elektrana u Gizi: Tehnologije starog Egipta) krajem prošle decenije.
Nema više dijaloga i nema više pristojnosti. Zagovornici “zvanične” istorije zauzimaju sve jači politički i ideološki pristup u odbrani svojih stavova.
Oni sada ne rade ništa, osim da nude izjave istorijske “istine” sa jedne strane, i osuđuju sve one koji se usuđuju osporavati službenost s druge strane.
U ovom kontekstu nudimo dokaze koje naši “učenjaci”, čuvari vrata koji kontroliraju naše institucije “višeg učenja”, odbijaju uzeti u obzir.
Velika piramida: Precizno inženjerstvo
Ova kolosalna građevina, posljednje od sedam drevnih čuda i najveća kamena građevina na svijetu, još uvijek izaziva strahopoštovanje, kontroverze i mnoštvo teorija koje do danas izazivaju žučne rasprave.
Umjesto da ponovo prelazimo preko dobro utvrđenih misterija, željeli bismo baciti novo svjetlo na ovu važnu enigmu koja se čini neprikladnom za Egipat iz “kamenog doba”.
Pravi izazov koji nam i dalje predstavlja Velika piramida u prvoj deceniji Trećeg milenijuma je što je ona sama po sebi fizička biljka.
Teoretičari su beskrajno nagađali o tome kako je izgrađena i o metafizičkom, kulturnom i religijskom značaju i/ili simbolici koja stoji iza njene izgradnje. Iako je nekoliko autora ponudilo primamljive mogućnosti, nijedna nije konačno dokazana – misterija ostaje nerazjašnjena.
Za početak, njena ogromna veličina – zapanjujuća zapremina i težina građevnih blokova – ostaje problematična. Sa procijenjenih 2,3 miliona blokova sa težinom od oko 4 miliona tona, piramida ima dvije trećine mase Hoover brane na rijeci Colorado u SAD-u.
Sama veličina i broj blokova koji su morali biti izvađeni i premješteni na svoje mjesto arhitektima, građevincima i inžinjerima zadaje glavobolje.
Ova pitanja su se postavljala iznova i iznova, ali su još uvijek neriješena. Vrijeme je da krenemo dalje i definišemo još teža pitanja.
Smatramo da su ključni “teški” problemi, oni koji odražavaju precizno inženjerstvo i proizvodnju na montažnoj liniji koja je ostvarena u masovnom obimu. Scenario primitivnih alata koji su smislili egiptolozi ne objašnjava sljedeće zadatke:
- Izradu precizno isječenih blokova kućišta teških 16 tona, spojenih malterom kao super ljepilom, koji održava čvrsto zaptivanje formirajući gotovo neprekidnu ljusku.
- Nivelisanje krečnjačke osnove do stepena tačnosti koja je tek nedavno postignuta laserskom tehnologijom.
- Kvadraturu baze prema pravom sjeveru uz minimalno odstupanje.
- Iskopavanje “Silaznog prolaza” dužine od 107 metara sa čvrstom podlogom pod uglom od 26 stepeni uz zadržavanje pravca tunela u cijeloj dužini.
- Spajanje masivne piramide od 48 spratova oko složenih unutrašnjih struktura, zadržavajući pravi oblik kako bi se omogućilo graditeljima da formiraju vrh.
- Široka upotreba različitih tipova mašinski obrađenog granita unutar komora Velike piramide.
Oca moderne egiptologije, Sir Flindersa Petriea, zadivila je preciznost i veličina blokova kućišta. Pažljivo je izmjerio blokove i otkrio da je „srednja debljina spojeva 0,020 cm i stoga je srednja varijacija rezanja kamena od prave linije i od pravog kvadrata samo 0,01 cm na dužini od 190 cm. Ova preciznost je usporediva s onom koju postižu moderni optičari s libelama iste dužine.”
Moderna međunarodna inženjerska firma Daniel, Mann, Johnson & Menendhall, sprovela je forenzičku analizu Velike piramide.
Piramida je svojim glavnim stranama bila orijentisana ili na sjever-jug ili na istok-zapad. Ovo je samo po sebi bio izvanredan poduhvat, s obzirom na tačnost do koje je to urađeno, jer su Egipćani morali da grade piramidu koristeći astronomska ili solarna posmatranja – kompas još nije bio izmišljen.
Dimenzije piramide su izuzetno precizne, a teren na kojem se nalazi je izravnan s preciznošću od djelića centimetra duž cijele osnove. Ovo je usporedivo s preciznošću koja je moguće ostvariti samo modernim građevinskim metodama i laserskim nivelisanjem.
Problemi s “Silaznim prolazom” su mnogobrojni. Prvo, tunel je manji od 120 x 120 centimetara, što znači da ima dovoljno prostora za samo jedan bager koji obrađuje kamen čekićem. Kako bi današnji radnici pri bušenju tunela mogli komunicirati u tamnom prostoru nakon što pređu dubinu od 15 metara ili više?
Također, kako bi održavali nagib od 26 stepeni bez svjetla ili libela? Nedostatak tragova ugljena na zidovima i stropu sugeriše da baklje nisu korištene.
Još jednom, Petrie je izmjerio prolaz i pronašao zadivljujuću preciznost od 0,05 cm na dužini od 46 m i samo 0,63 cm na dužini od 107 metara njegove konstruirane i iskopane dužine.
Smatramo da ovaj odlomak sa svojim glatkim površinama, kvadratnim oblikom i preciznim uglom nije mogao biti tuneliran primitivnim alatima i metodama.
Velika piramida ostaje najveće svjetsko čudo i drevna enigma. Predlažemo da istraživači obrate više pažnje na ove detalje i raspitaju se o materijalima koji su korišteni unutar Velike piramide, posebno u blizini ventilacijskih okna.
Tu su i dvoja vrata koja zatvaraju veoma važnu osovinu, onu koja je upućivala na zvijezdu Sirius 2450. godine prije nove ere.
Porijeklo pasa: Biogenetski inženjering
Sada se okrećemo misteriji koja je skoro jednaka piramidama, iako je to malo poznata zagonetka skrivena u magli daleke antike. Počnimo s jednostavnim pitanjem na koje se čini da postoji očigledan odgovor: šta je pas?
Ispostavilo se da su genetičari u protekloj deceniji otkrili da odgovor nije tako očigledan. U stvari, pokazalo se da su generacije antropologa, arheologa i biologa divljih životinja potpuno pogriješile kada je u pitanju porijeklo “čovjekovog najboljeg prijatelja”.
Prije DNK studija provedenih 1990-ih, općeprihvaćena teorija je tvrdila da su se psi granali od raznih divljih kanida, tj. kojota, hijena, šakala, vukova i tako dalje, prije otprilike 15.000 godina.
Rezultati prve opsežne DNK studije šokirali su naučnu zajednicu. Studija je pokazala da se sve rase pasa mogu pratiti do vukova, a ne do drugih kanida. Drugi dio nalaza bio je još neočekivaniji – grananje se dogodilo prije 40-150.000 godina.
Zašto ovi nalazi predstavljaju problem? Na to pitanje moramo odgovoriti još jednim pitanjem: kako su psi uzgojeni od vukova? Ovo nije samo teško objasniti, to je nemoguće.
Nemojte da vas zavaraju pseudoobjašnjenja naučnika koji navode da su se naši preci iz kamenog doba sprijateljili s vukovima i nekako (procedura nikada nije artikulisana) uspjeli uzgojiti prvog vuka mutanta, majku svih pasa. Izvini, i mi volimo pse, ali to je pas!
Problemi nastaju u ključnoj fazi kada uzmete mužjaka i ženku vuka i natjerate ih da proizvedu podvrstu (pod pretpostavkom da ih uopće možete pripitomiti i komunicirati s njima).
Napravimo još jedan korak dalje tako što ćemo se vratiti na naše prvobitno pitanje, šta je pas? Pas je mutirani vuk koji ima samo one karakteristike divljeg roditelja, koje ljudi smatraju druželjubivim i korisnim. To je nevjerovatna činjenica.
Razmislite na trenutak o tim izjavama. Ako mislite da su psi evoluirali prirodnim putem od vukova, to nije opcija. Nijedan naučnik ne vjeruje da je to jedan jak argument protiv prirodne evolucije, budući da strogi red parenja vukova i rituali uzgoja nikada ne bi dozvolili mutantu da preživi.
Sada, ako su naši paleolitski preci mogli izvesti ovaj podvig, a stvarni izazovi koje taj proces predstavlja daleko su više oporezivi, onda uzgajivači vukova/pasa danas sigurno ne bi trebali imati problema da to ponove.
Ali kao i sa Velikom piramidom, izgleda da to nije slučaj. Nijedan uzgajivač nije došao do tvrdnje da može uzeti dva čista vuka i proizvesti psa bez tehnike biogenetskog inženjeringa.
Čini se da je evolucija pripitomljenog psa od divlje čoporne životinje čudo! Nije trebalo da se desi. Ovo je još jedna neobjašnjiva enigma.
Mohenjo Daro: Građevinarstvo
Budući da unutrašnji vodovod nije stigao u moderna društva u bilo kojoj meri sve do 20. vijeka, a urbano planiranje u istoriji još uvek nije bilo u širokoj upotrebi kao danas, ono što nalazimo u drevnom gradu Mohenjo Daro je zaista anomalno.
Ovaj grad u dolini Inda izgrađen je u mrežnom sistemu prije oko 4.500 godina, očigledno planiran i sastavljen prije nego što je postavljena prva cigla.
Imao je kuće, neke sa unutrašnjim vodovodom, žitnicu, kupatila, salu za sastanke i kule od cigle standardne veličine.
Ulice su bile prosječno široke oko 2,5 do 3 metra i bile su izgrađene sa dobro projektovanim odvodnim kanalima.
Mohenjo Daro je podijeljen na dva dijela; Citadela je bila na gornjem nivou i sadržavala je složeni rezervoar nazvan “Veliko kupatilo”, koji je bio napravljen od kvalitetne cigle i odvoda.
Veliko kupatilo bilo je dugačko 12,5 metara i duboko 2,5 metra; po svim standardima ogromni javni objekt. Na ovom gornjem nivou nalazila se i ogromna žitnica, velika stambena zgrada i nekoliko sala za sastanke.
Veliko kupatilo je napravljeno kao vodonepropusno upotrebom dva sloja cigle, kreč-cementa, a zatim konačno zapečaćeno bitumenom (katranom). Kupatilo je sadržavalo i plitki dio za djecu.
Trebali bismo se zapitati kako je drevna kultura o kojoj se ništa ne zna, čak ni njihov jezik, stvorila ovaj sofisticirani grad prije toliko hiljada godina?
Građevinski inženjeri ne izlaze iz koliba sa slamnatim krovom i nisu u stanju da naprave planove za složenu urbanu sredinu.
Arheolozima i istoričarima trebamo postaviti sljedeća pitanja:
- Gdje su gradovi koji pokazuju put urbanog razvoja, društvene i tehničke organizacije koji vode prema Mohenjo Daru?
- Kako objašnjavate iznenadnu pojavu kompleksnog društva kada je 99,99% ostatka čovječanstva živjelo primitivno?
Ova pitanja se ne mogu odbaciti nekim arogantnim pretvaranjem da su pitanja već obrađena i odgovorena iskopavanjem i označavanjem krhotina grnčarija i drugih artefakata.
Bili smo i preterano smo popustljivi prema našim “mekim naukama“ u vezi sa njihovim kavalirskim tvrdnjama da imaju sve odgovore. Zapravo, imaju ih vrlo malo, pa zašto onda bacaju kamenje na nezavisne istraživače iza staklenih tornjeva?
Izuzetno malo se zna o civilizaciji doline Inda koja se nekada protezala skoro 1,600 kilometara sa drugim gradovima koji odgovaraju opisu Mohenjo Daro.
Ovo dodajemo na našu listu velikih enigmi i izazivamo ortodoksne učenjake da dokažu drugačije kao sa prve dvije naše misterije.
Napominjemo da je civilizacija doline Inda bila savremena sa Velikom piramidom. Često se kaže da je ovo bila jedna od prve tri civilizacije, koja je imala pisano pismo koje nikada nije dešifrovano. Sada se okrećemo majci svih civilizacija – Sumeranima.
Sumer: Izvor civilizacije
Da li nam nešto nedostaje ili naši istoričari na naše najranije civilizacije gledaju kroz čudnu i iskrivljenu leću? Poput Egipta i doline Inda, biblijska “Zemlja Šinara” (Babilon) – Abrahamovo rodno mjesto – bila je brutalno vruća, uglavnom neplodna, prazna pustinja s moćnom rijekom koja je prolazila kroz nju.
Zvuči li ovo kao magnet koji bi privukao plemena iz kasnog kamenog doba da se sagnu i izvuku čuda iz šešira?
U stvari, istoričari su do sredine 19. vijeka mislili da je zemlja Šinar dio biblijske fikcije, ali sada o tome znaju sve sa potpunom sigurnošću što se mi, neoprane mase, ne usuđujemo da dovodimo u pitanje.
Ipak, ohrabrujemo čitaoce da zadrže stav zdravog skepticizma i da se usude da dovedu u pitanje “zvaničnu istoriju”.
Kao što je slučaj sa kulturom koja je izgradila gradove u dolini Inda, niko ne zna ko su bili stari Sumerani i odakle su došli. Sebe su nazivali “crnoglavima” i govorili su čudnim jezikom koji nije bio povezan sa jezicima semitskih plemena u regionu.
Neki lingvisti primjećuju sličnost između sumerskog jezika i jezika Baskijaca, još jedne anomalne kulture.
Smatramo da je čudno da bi bilo koji primitivni narod odabrao strogost neprijateljskog pustinjskog okruženja da bi se naselio i izgradio civilizaciju.
Zašto ne pitomu rijeku u šumovitoj planinskoj dolini? Pogotovo u svjetlu činjenice da je Sumer sadržavao vrlo malo resursa, nije bilo šuma, nije bilo minerala, čak ni stijena kojih je u Egiptu bilo u izobilju.
Kako da objasnimo činjenicu da je ova misteriozna kultura uspela da izmisli sve ključne komponente civilizacije u takvim restriktivnim uslovima?
Pada nam na pamet da bi jednoj kulturi bili potrebni minerali poput bakra, zlata, srebra i kositra koji su odmah dostupni za eksperimentisanje tokom generacija kako bi se stvorila procesna metalurgija.
Ne postoji ništa jednostavno ili slučajno u uspostavljanju veze između sirovih ruda, metala koje sadrže i kako ih izdvojiti iz njihovog prirodnog stanja upotrebom visoke topline.
Ipak, Sumerani ne samo da su shvatili geologiju, kako da dobiju rudu, znali nivoe toplote i kako da naprave peći da bi to postigli, već su uzeli i veoma različite metale i stvorili prvu leguru – bronzu.
Dok su kovači metala izvodili ove podvige, drugi građani su očigledno stvarali točak, gradili gradove, zigurate, izmišljali pismo, volovski plug, poljoprivredu žitarica i naprednu matematiku.
Nešto nije u redu sa ovom slikom. Većina ljudskih bića je brojala prstima, ako je uopće, lovila životinje i skupljala biljke za svoje obroke.
Ipak, nalazimo Sumerane u učionicama kako uče principe seksagezimalnog matematičkog sistema. Da, to je isti sistem sa 60 baza koji danas koristimo za praćenje sati, minuta i sekundi.
Ovaj napredni sistem je bio prvi koji je otkrio da krug ima 360 stepeni i da se može podijeliti sa 60, 30, 15, 12… , to jest sa svim razlomcima korijenskog broja
Teotihuacan: Anomalni tehnički dokazi
Teotihuacan u Meksiku je ogromno arheološko nalazište, orijentisano duž dvostruke ose. Šezdesetih godina prošlog vijeka, tim arheologa i geodeta detaljno je mapirao cijeli kompleks. Rezultirajuća mapa je otkrila urbanu mrežu usredsređenu oko dva glavna, gotovo okomita, poravnanja.
Od Piramide Mjeseca na sjevernom kraju, kompleks se proteže na jug duž Avenije mrtvih iza kompleksa Ciudadela i Velikog Spoja na oko 3,2 kilometra.
Ovoj osi sjever-jug moramo dodati poravnanje istok-zapad koje je vodilo od tačke blizu piramide Sunca do tačke od najvećeg astronomskog značaja na zapadnom horizontu.
Anthony Aveni, astronom-antropolog, otkrio je da na dan kada se Sunce nalazi direktno iznad glave u proljeće na sjevernoj hemisferi (18. maja), zvjezdano jato Plejade ima svoje prvo godišnje pojavljivanje prije svitanja.
Upravo u ovoj tački na zapadnom horizontu graditelji su usmjerili osu na istok-zapad, prema jatu Plejade.
Vrlo je jasno da je Teotihuacan postavljen prema skupu poravnanja koja odražavaju nebeske, geografske, kao i geodetske odnose.
Šetajući avenijom od jedne do druge piramide, uz stepenice do vrha, i posmatrajući lokaciju iz mnoštva uglova, zapanji vas osjećaj da ste usred neke ogromne geometrijske matrice.
Teotihuacan je bio prvi pravi urbani centar u Americi. Na svom vrhuncu oko 500. godine n.e., imao je oko 200.000 stanovnika. George E. Stuart, arheolog i urednik časopisa National Geographic sažima naše neznanje:
“Govorimo o tome sa strahopoštovanjem, kao i o egipatskim piramidama, ali još uvek ne znamo gotovo ništa o porijeklu Teotihuacanosa, kojim su jezikom govorili, kako je njihovo društvo bilo organizovano i šta je uzrokovalo njihov pad.”
Što se tiče jednog od najanomalnijih artefakata na planeti, 1900-ih arheolozi su otkrili list liskuna u gornjim slojevima piramide Sunca.
Ovo nije bila krhotina grnčarije za katalogiziranje i arhiviranje u prašnjavu kutiju, ali su arheolozi otprilike tako postupili s nalazom.
Za svakoga ko ima makar malo tehničkog znanja, otkrivanje velikog lista liskuna na mjestu drevnih piramida predstavlja šok.
Liskun je zapaljivi i neprovodljivi mineral koji raste u prilično slabim pločastim strukturama. Uopće nije koristan kao građevinski materijal.
NASA ga koristi kao štit od zračenja u svemirskim vozilima. Liskun se takođe koristi u elektronskim komponentama i mikrotalasnim pećnicama, a dobar je štit od elektromagnetnog zračenja, poput radio talasa.
Kao i Velika piramida, piramida Sunca ima podzemnu šupljinu ispod sredine piramide. Velika piramida sa slojevima debelog liskuna bila bi odličan štit od elektromagnetnog zračenja.
Njegovo postavljanje u kompleks postavlja pitanja na koja bismo danas mogli odgovoriti tek nakon razvoja elektronskih, atomskih i svemirskih tehnologija.
Arheolozi su također pronašli debele listove liskuna oko 400 metara niz aveniju od Sunčeve piramide. Ovi precizno isječeni listovi bili su značajne veličine: 27,5 kvadratnih metara.
Nalazili su se ispod poda od kamenih ploča, kompleksa koji se danas zove “Hram liskuna”.
Koji su mogući razlog graditelji mogli imati za uključivanje sloja liskuna u bilo koju strukturu? Očigledno ne zbog dekoracije. Da bi sve ovo uveliko doprinijelo rastućoj misteriji, određeni liskun koji se koristio je rastao u Brazilu.
Sada ulazimo još dublje u misteriju. Kako je navodno autohtona kultura “kamenog doba” znala da liskun postoji 3200 kilometara daleko u džunglama Brazila?
Ne samo to, kako su prevezli ove velike listove na tu veliku udaljenost netaknute bez vozila na točkovima?
Visoka tehnologija drevne civilizacije u kamenom dobu Perua
Jezero Titikaka graniči s Bolivijom i Peruom u Andama. Najviše veliko jezero na svijetu pokazuje mnoge znakove da je nekada bilo izloženo okeanu.
Megalitske strukture poput Kapije Sunca u Tiahuanacu u Boliviji također ukazuju na davno izgubljenu prošlost. Kapija je bila isklesana iz samo jednog tvrdog kamenog bloka, što je mnogo teži način da se napravi kapija.
Krećući se prema sjeveru u blizini Kuska u Peruu, susrećemo još veće, impresivnije i misterioznije građevine. Ovdje se nalaze zidovi izgrađeni od megalitskih blokova u stilu slagalice, slični poznatijim zidovima koji se nalaze u obližnjem Machu Picchuu.
Neke od megalitskih građevina sadrže složene usječene stijene teške preko 100 tona; nekoliko njih je bilo spojeno bronzanim stezaljkama. Dio bronze je očigledno bio izliven na mjestu, vještina koja nije bila dostupna u pretkolumbovskom Peruu.
Poput Sumera, visoki Andi su malo vjerojatna lokacija za gradove kamenog doba, dokaze naprednih tehnologija i temeljnih poljoprivrednih otkrića.
Dobro je poznato da je regija oko Tiahuanca, na 3.800 metara nadmorske visine, pretvorena u visoko produktivnu poljoprivrednu zonu.
To je postignuto izgradnjom nasipa, brana, kanala i podignutih korita koji su stvarali mikroklimu koja je štitila biljke od mraza.
Foto naslovnice: Stockgiu
Izvor: newdawnmagazine.com
