
Kada je objekt katalogiziran kao 3I/ATLAS ušao u naše kosmičko susjedstvo, sa sobom je donio više pitanja nego odgovora.
Jučer je NASA, u pokušaju da demistificira ovaj fenomen, objavila nove snimke napravljene iz orbite Marsa.
No, umjesto da stavi tačku na spekulacije, ovaj potez je samo dolio ulje na vatru jedne od najuzbudljivijih debata 21. vijeka: Da li gledamo u “prljavu grudvu snijega” ili u tehnologiju neke druge civilizacije?
Dok se čovječanstvo priprema za bliski susret u decembru, NASA je iskoristila svoju “predstražu” na Marsu.
Moćna kamera HiRISE, smještena na letjelici Mars Reconnaissance Orbiter, uspjela je snimiti 3I/ATLAS dok je jurio kroz unutrašnji dio Sunčevog sistema.
Zvanični stav svemirske agencije je smirujući i konzervativan. Prema riječima Nicole Fox iz NASA-inog Direktorata za naučne misije, snimci prikazuju ponašanje koje je “školski primjer” komete.
Zamagljenost oko objekta sugeriše isparavanje leda i plinova pod uticajem Sunčeve toplote, proces poznat kao outgassing.
“Nismo vidjeli nikakve tehnopotpise,” izjavila je Fox, pokušavajući spustiti loptu na zemlju. Za NASA-u, slučaj je prividno zatvoren: objekt je prirodan, ponaša se predvidivo i nema razloga za senzacionalizam.
Međutim, u sjeni zvaničnih saopštenja, dio naučne zajednice odbija prihvatiti jednostavno rješenje.
U centru ove intelektualne pobune nalazi se profesor Avi Loeb sa Harvarda, čovjek koji je postao sinonim za potragu za vanzemaljskom inteligencijom unutar našeg solarnog sistema.
Za Loeba i njegove istomišljenike, NASA-ina objava je propuštena prilika. On u svom najnovijem blogu oštro kritikuje fokusiranje isključivo na karakteristike koje liče na kometu, dok se, prema njegovom mišljenju, ignorišu one koje su anomalne.
A anomalije su upravo ono što 3I/ATLAS čini “misterioznim putnikom”. Tokom proteklih mjeseci, astronomi su zabilježili neobičnosti u njegovoj putanji i ubrzanju.
Kada kometa isparava, ona dobija dodatni potisak (poput raketnog motora), ali način na koji 3I/ATLAS ubrzava ne uklapa se savršeno u matematičke modele tipičnih kometa te veličine.
Loeb postavlja ključno pitanje: Ako je ovo samo kometa, zašto se njeno kretanje čini tako… kontrolisanim?
Teorija o “vještački kontrolisanom vanzemaljskom vozilu” zvuči kao naučna fantastika, ali u svijetu astrofizike, gdje tamna materija i crne rupe prkose zdravom razumu, granica između nemogućeg i mogućeg je tanka.
Skeptici tvrde da bi napredna sonda mogla koristiti solarno jedro ili neki drugi pogon koji mi tumačimo kao prirodno isparavanje.
Sve oči, i one biološke i one elektronske, sada su uprte u decembar. Tada će 3I/ATLAS proći kroz tačku najbližeg približavanja Zemlji.
Kako se udaljenost bude smanjivala, teleskopi će moći snimiti fotografije daleko veće rezolucije od onih mutnih mrlja koje smo dobili s Marsa.
Ovo će biti trenutak istine. Visokokvalitetna spektroskopija otkrit će hemijski sastav površine.
Ako pronađemo jednostavne silikate i led – NASA je bila u pravu.
Ali, ako podaci pokažu legure, metale ili geometrijski pravilne strukture koje ne nastaju prirodnim putem – istorija čovječanstva će se zauvijek promijeniti.
Dok Nicola Fox kaže da “vole što svijet dijeli znatiželju s njima”, profesor Loeb upozorava da nauka ne smije biti vođena pretpostavkom da smo sami.
3I/ATLAS juri kroz tamu brzinom koja oduzima dah, noseći sa sobom tajnu dalekog zvjezdanog sistema.
Da li je to samo glasnik hladne, mrtve prirode ili pozdrav od nekog ko nas posmatra? Uskoro ćemo saznati.
Foto naslovnice: NASA / JPL-Caltech / University of Arizona