Let N3808H: Nesreća, dezorijentacija ili nešto čudno nad Mona prolazom?
U 20 sati i 3 minute, 28. juna 1980., zemaljska radio-stanica Las Mesas na Portoriku primila je poziv u pomoć – "Mayday", međunarodni signal koji piloti koriste isključivo kad je život u neposrednoj opasnosti.
Javio se dvadesettrogodišnji pilot José Pagán Santos: ispred njegovog aviona bilo je, rekao je, nešto što nije mogao objasniti.
Santos i njegov prijatelj José Maldonado Torres poletjeli su tog popodneva u 18.10 sa aerodroma Las Américas u Santo Domingu, u Dominikanskoj Republici. Cilj im je bio San Juan, matični grad obojice.
Letjeli su malim dvosjedom Ercoupe, registarske oznake N3808H – privatnim avionom čiji dizajn seže u tridesete godine, napravljenim tako da ga je gotovo nemoguće dovesti u kovit.
Otud i odsustvo klasične papučice za kormilo: krilca i kormilo pravca upravljani su istim volanom.
Prema transkriptu koji se od tada prenosi u ufološkim krugovima, Santos je javio da vidi "čudan predmet" ispred sebe.
Triput je, kaže transkript, mijenjao kurs da bi ga izbjegao, ali mu se predmet svaki put vratio pred nos.
Novi kurs bio je 70 stepeni, visina oko 500 metara. Trebao je biti otprilike 56 kilometara od portorikanske obale, ali, rekao je, nije bio siguran ni gdje se tačno nalazi.
Transmisiju nije čula samo zemaljska stanica – uhvatilo ju je i nekoliko drugih aviona u vazdušnom prostoru te večeri, među njima i let IB-976 kompanije Iberia, koji je istim koridorom letio prema Španiji.
Posada je poziv proslijedila kontroli leta u San Juanu. Kada je zatraženo da uključi transponder, Santos je odgovorio da njime avion uopšte nije opremljen.
U 20.12, radar američkog vojnog poligona Atlantic Fleet Weapons Range zabilježio je posljednju poznatu poziciju N3808H – oko 56 kilometara zapadno od Portorika.
Poslije toga, veza je prekinuta.
Potraga je trajala dva dana i obuhvatila je i Santosovog oca, tada službenika vazduhoplovne policije u Portoriku, koji je pomogao koordinirati akciju s domaćim i američkim vlastima.
Nije pronađen nijedan trag: ni olupina, ni signal havarijskog odašiljača koji bi se pri udaru automatski aktivirao.
Dosje NTSB-a
Nesreća je zavedena kod američkog Nacionalnog odbora za sigurnost saobraćaja (NTSB), pod brojem MIA80DA079, a istraga je zaključena mjesec dana kasnije.
Prema Aviation Safety Network, bazi koja arhivira NTSB-ove izvještaje, dosje sadrži samo kratku, administrativnu formulaciju: avion nestao na moru, s pilotom i putnikom.
O "čudnom predmetu" u tom dosjeu nema ni riječi.
Aviation Safety Network to izričito napominje: tvrdnje o misterioznim radio-porukama, koje pokušavaju izvući neku vezu s "Bermudskim trouglom", ne odražavaju se u stvarnim izvještajima o nesreći – a takve tvrdnje opisuju kao nepoštovanje prema pilotu i njegovoj porodici.
Sama baza uz ovaj slučaj ionako navodi nisku ocjenu pouzdanosti: dostupne informacije, kaže, uglavnom potiču iz medija, društvenih mreža i nezvaničnih izvora, a ne iz same istrage.
To, međutim, samo po sebi ne dokazuje da je transkript izmišljen. Njegova autentičnost ostaje otvoreno pitanje, jer javno dostupni primarni dokument koji bi ga nezavisno potvrdio nije pronađen.
Priča o letu N3808H godinama se poredi sa sličnim slučajem: 1978., iznad Bassovog tjesnaca, australijski pilot Frederick Valentich prijavio je nepoznati objekat, a onda se, usred rečenice, zauvijek izgubio s veze.
Australijske vlasti taj slučaj i zvanično vode kao neriješen – uzrok nestanka nikad nije utvrđen.
U oba slučaja, ono što je zapisano u istražnom dosjeu i ono što se decenijama prepričava na internetu ostaju dvije različite priče o istoj noći.
Postoji i prizemnija mogućnost. To nije zaključak istrage o N3808H, već samo moguće objašnjenje koje odgovara okolnostima leta.
Noćni let malim avionom bez autopilota, iznad mora bez vidljivog horizonta, spada među najrizičnije okolnosti u avijaciji.
Prostorna dezorijentacija – gubitak osjećaja gdje je gore, a gdje dolje, kad oko nema nijednu referentnu tačku – faktor je u pet do deset posto nesreća u opštoj avijaciji (malim, privatnim avionima), a čak devedeset posto tih slučajeva završi se smrtno, prema zvaničnim podacima američke Federalne uprave za avijaciju (FAA).
Isti fenomen je, gotovo dvije decenije kasnije, naveden kao vjerovatan uzrok pada aviona Johna F. Kennedyja Mlađeg iznad Atlantika, u noćnom letu iznad vode bez vidljivog horizonta.
Avion N3808H, bez transpondera i bez mogućnosti instrumentalnog leta, nalazio se te večeri u gotovo istim uslovima.
Teorija o otmici
Slučaj je decenijama privlačio pažnju ufologa, prije svih portorikanskog istraživača Jorgea Martína, novinara koji se od 1975. bavi fenomenom NLO-a u Portoriku i na Karibima.
Njegovi radovi objavljivani su u više od dvadeset zemalja, a portorikanski mediji ga redovno kontaktiraju kad se suoče sa slučajem koji ne mogu objasniti.
Martín tvrdi da je razgovarao sa svjedocima, došao do dokumenata o slučaju i da postoji zataškavanje od strane vlasti.
Po njegovom tumačenju, predmet koji je Santos opisao bio je vanzemaljska letjelica, a Santosa i Torresa je ona otela.
Ni tvrdnja o zataškavanju, ni tvrdnja o otmici, ne oslanjaju se ni na jedan izvor nezavisan od samog Martína.
To je uobičajen obrazac u ufologiji: jedan istraživač iznese tumačenje, ono se decenijama prepričava na internetu, a sâm broj ponavljanja s vremenom počne djelovati kao potvrda.
U dosjeu NTSB-a, pod brojem MIA80DA079, cijela nesreća stane u jednu rečenicu: avion nestao na moru, s pilotom i putnikom.
Nema ničeg više – samo datum, registarska oznaka i riječ "nestao".
Aquarius
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.