Zvjezdana kapija u Iraku: Nevidljivi rat za kontrolu svijesti

Operacija “Iračka sloboda”, formalno je započela u ranim satima 20. marta 2003. godine američkim i britanskim zračnim udarima na Bagdad.

Zvanični stav, koji je ponavljala administracija američkog predsjednika Georgea W. Busha, bio je jasan i neumoljiv:

Sadam Husein, diktator Iraka, posjeduje oružje za masovno uništenje, održava veze sa terorističkom mrežom Al Kaida i predstavlja direktnu prijetnju globalnoj sigurnosti.

Koalicione snage, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama, krenule su da razoružaju Irak, oslobode njegov narod i odbrane svijet od “smrtne opasnosti”.

Ono što je uslijedilo bila je decenija haosa. Sadamov režim je pao, ali oružje za masovno uništenje nikada nije pronađeno.

Državni aparat je demontiran, vojska raspuštena, a Irak je utonuo u vrtlog sektaškog nasilja i građanskog rata.

U Iraku se iz pepela uzdigla Al Kaida, koja će kasnije mutirati u još monstruozniju prijetnju – Islamsku državu (ISIL).

Posljedice su bile katastrofalne, sa procjenama koje govore o stotinama hiljada, pa i više od milion stradalih Iračana.

Za mnoge posmatrače i analitičare, pravi razlozi invazije bili su daleko prozaičniji i ciničniji: kontrola nad ogromnim iračkim naftnim rezervama, uspostavljanje vojne hegemonije na Bliskom istoku i svrgavanje nepokornog lidera.

Ali šta ako su i zvanični razlozi i cinične analize bili samo dimna zavjesa za operaciju čiji su ulozi bili neuporedivo veći?

Šta ako je u pijesku Mezopotamije, kolijevke civilizacije, bilo skriveno nešto mnogo moćnije od nafte i mnogo opasnije od hemijskog oružja?

Šta ako je Sadam Husein imao pristup Zvjezdanoj Kapiji?

Ovo je srž jedne od najintrigantnijih i najdalekosežnijih teorija zavjere 21. vijeka, koju je popularizirao dr. Michael Salla, akademik sa doktoratom iz oblasti vlade i međunarodnih odnosa.

On je postao vodeći glas u polju “egzopolitike” – discipline koja proučava političke implikacije navodnog vanzemaljskog prisustva na Zemlji.

Prema Salli i drugima, rat u Iraku nije bio rat za naftu ili geopolitiku. Bio je to tajni, preventivni udar s ciljem da se preuzme kontrola nad drevnim međudimenzionalnim portalom.

Anunnaki i Sumersko naslijeđe

Da bismo razumjeli ovu teoriju, moramo se vratiti hiljadama godina unazad, u plodnu ravnicu između rijeka Tigris i Eufrat, gdje je oko 3800. godine prije nove ere, gotovo preko noći, nikla najranija poznata ljudska civilizacija – Sumer.

Sumerani su svijetu dali pismo (klinopis), točak, zakone, astronomiju i kompleksnu mitologiju. Upravo u njihovim glinenim pločicama leži, prema teoretičarima, ključ za razumijevanje iračke Zvjezdane Kapije.

Arheolozi i istoričari su decenijama smatrali sumerske epove -poput Epa o Gilgamešu – fascinantnim mitovima.

Taj pogled je dramatično izazvan 1976. godine, kada je učenjak i autor Zecharia Sitchin objavio svoju knjigu “Dvanaesta planeta” (The 12th Planet).

Nakon što je proveo godine prevodeći hiljade sumerskih pločica, Sitchin je iznio radikalnu tvrdnju: priče o bogovima nisu bile mitovi, već doslovni istorijski zapisi o susretima Sumerana sa naprednom rasom vanzemaljskih bića.

Oni su ih zvali Anunnaki, što se prevodi kao “Oni koji su sa neba sišli na Zemlju”.

Prema Sitchinovim prevodima, Anunnaki su došli sa planete Nibiru, koja navodno ima izduženu, eliptičnu orbitu i ulazi u naš solarni sistem svakih 3.600 godina.

Sitchin je tvrdio da su Sumerani posjedovali iznenađujuće napredno znanje o Sunčevom sistemu – poznavali su sve planete, čak i udaljene Uran i Neptun, razumjeli složene astronomske pojave poput precesije ekvinocija te raspolagali razvijenim medicinskim vještinama.

Svo to znanje, insistirao je Sitchin, darovali su im Anunnaki, koji su genetskim inženjeringom stvorili čovječanstvo kao radničku vrstu za svoje potrebe.

Centralna tačka ove teorije je ideja da Anunnaki nisu napustili Zemlju bez da su iza sebe ostavili svoju tehnologiju.

Vjeruje se da su Zvjezdane Kapije – portali koji omogućavaju trenutno putovanje kroz prostor i vrijeme, pa čak i između dimenzija – bili ključni dio njihove infrastrukture.

Jedan takav portal, navodno, ostao je skriven, ali potencijalno aktivan, ispod ruševina drevnog sumerskog grada Ura ili neke od velikih zigurat piramida (stepenastih piramida) u današnjem Iraku.

Sadam Husein: Čuvar Kapije

Ali, kako se Sadam Husein uklapa u ovu priču?

Irački diktator je bio poznat po svojoj opsesiji istorijom i slavom drevne Mesopotamije. Sebe je vidio kao reinkarnaciju velikog babilonskog kralja Nabukodonosora II, koji je izgradio Viseće vrtove Babilona.

Tokom svoje vladavine, Sadam je potrošio ogromne sume novca na restauraciju drevnih lokaliteta, uključujući i sam Babilon, gdje je na cigle utiskivao svoje ime, baš kao što je to činio i njegov drevni uzor.

Za teoretičare poput Salle, ova opsesija nije bila puka megalomanija. Oni vjeruju da je Sadam Husein, kroz svoje opsežne arheološke projekte, došao do saznanja o skrivenom naslijeđu Anunnakija.

Navodno je, uz pomoć međunarodnih timova arheologa, posebno iz Rusije, Njemačke i Francuske, radio na lociranju i dešifrovanju ove vanzemaljske tehnologije.

Njegov cilj nije bio samo da stekne vojno-tehnološku prednost nad svojim neprijateljima, već nešto mnogo grandioznije.

Prema ovoj teoriji, Sadam je vjerovao da bi, kontrolišući Zvjezdanu Kapiju, mogao da je aktivira i olakša povratak Anunnakija na Zemlju.

U svom umu, on ne bi bio samo vladar Iraka, već mesijanska figura, ljudski spasitelj koji vraća “bogove” da riješe sve probleme čovječanstva.

U zamjenu za svoju odanost, Anunnaki bi ga nagradili neviđenom moći i pozicijom globalnog autoriteta, čime bi on ispunio svoju sudbinu kao nasljednik drevnih kraljeva.

Geopolitička igra: “Stara Evropa” i skriveni interesi

Jedan od najjačih “dokaza” koje Salla i drugi navode u prilog ovoj teoriji jeste neobična diplomatska podjela koja je prethodila invaziji 2003. godine.

Dok su se SAD i Velika Britanija agresivno pripremale za rat, tri velike sile – Njemačka, Francuska i Rusija – žestoko su mu se protivile u Vijeću sigurnosti UN-a.

Američki ministar odbrane Donald Rumsfeld je, u jednom čuvenom i prezrivom komentaru, odbacio njihov stav kao mišljenje “Stare Evrope”, implicirajući da su irelevantni.

Ali šta ako njihovo protivljenje nije bilo zasnovano na pacifizmu ili diplomatskim principima? Šta ako Njemačka i Francuska nisu štitile Sadama, već sopstvene interese i investicije u tajni arheološki projekat.

Njihovi timovi su godinama bili na terenu u Iraku, navodno pomažući Sadamu da otključa tajne tehnologije Annunakija. Američka invazija je prijetila da sve to preotme.

Stoga, diplomatski sukob u UN-u nije bio debata o ratu i miru, već prikrivena borba za kontrolu nad najvrjednijim tehnološkim artefaktom u ljudskoj istoriji.

Iz ove perspektive, čitava kampanja dobija novi smisao. Brzi prodor američkih snaga ka Bagdadu i osiguravanje ključnih lokacija nije bio samo vojna strategija.

Vjeruje se da je unutar glavnih invazionih snaga djelovala specijalna, tajna jedinica, poput “Task Force 20”, čiji je primarni zadatak bio lociranje i osiguravanje Zvjezdane Kapije.

Čuvena pljačka Nacionalnog muzeja u Bagdadu, tokom koje su nestali neprocjenjivi artefakti, u ovom svjetlu se ne vidi kao djelo nasumičnog haosa, već kao ciljana operacija uklanjanja klinastih pločica i drugih predmeta koji su sadržavali uputstva za korištenje portala.

Gdje se danas nalazi Zvjezdana Kapija?

Ako je elitna američka jedinica zaista pronašla i zaplijenila Zvjezdanu Kapiju, postavlja se ključno pitanje: gdje je ona sada? Odgovor je, očekivano, obavijen velom tajne i spekulacija.

Najčešće pominjane lokacije su one koje su već decenijama u srcu NLO mitologije: zloglasno Područje 51 u Nevadi, vazduhoplovna baza Edwards u Kaliforniji, ili neka druga duboka podzemna vojna baza.

Teoretičari vjeruju da američka vlada, ili preciznije, tajni vojno-industrijski kompleks, sada posjeduje ultimativnu tehnologiju.

Da li je proučavaju? Da li pokušavaju da je repliciraju kroz proces obrnutog inženjeringa? Da li su je uspjeli aktivirati?

Neki idu toliko daleko da sugerišu da su skokovi u tehnologiji koje vidimo posljednjih godina – od napredne informatike do novih energetskih sistema – direktna posljedica proučavanja ovog vanzemaljskog uređaja.

Dokazi za sve ovo su, naravno, posredni i spekulativni. Ne postoje fotografije, zvanični dokumenti niti priznanja insajdera.

Priča se temelji na interpretaciji drevnih tekstova, analizi geopolitičkih poteza i povezivanju tačaka na način koji stvara grandioznu, ali nedokazivu priču.

Ipak, ova teorija opstaje jer nudi odgovor na duboko uznemirujuće pitanje: zašto bi jedna supersila pokrenula tako katastrofalan rat na osnovu lažnih premisa?

Za mnoge, objašnjenje da se radilo o nafti ili grešci obavještajnih službi jednostavno nije dovoljno. Teorija o Zvjezdanoj Kapiji, koliko god fantastično zvučala, nudi objašnjenje koje odgovara epskim razmjerama same tragedije.

Na kraju, ostaju nam dvije paralelne istorije. Jedna je ona koju čitamo u udžbenicima – priča o politici, nafti i terorizmu.

Druga je priča o drevnim bogovima, skrivenoj tehnologiji i tajnom ratu za kontrolu nad sudbinom čovječanstva.

Koja je od njih istinita, vjerovatno nikada nećemo saznati.