U četvrtak, 16. jula 1981. godine, tri mlade žene – Viv Hayward (27), Valerie Walter (26) i Rosemary Hawkings (20) – provodile su se u noćnom klubu Tiffany’s u Shrewsburyju (Zapadna Engleska).
Oko 2 sata ujutro, napustile su klub kako bi se vratile kući u Telford, gradić koji je od Shrewsburyja udaljen oko 24 kilometra.
Vozile su se autocestom A5 (danas B4380), koja je prolazila kroz selo Atcham.
Neobična svjetla
Dok su se vozile, njihov razgovor su prekinula neobična svjetla, dva bijela i dva crvena, koja su se nalazila iznad polja.
Jedna od žena, Rosemary Hawkings, je spustila prozor na autu kako bi bolje vidjela ta svjetla. Činilo se da su bila povezana sa nekom vrstom objekta.
Njihovu znatiželju je zamijenila zabrinutost, kada ih je taj objekt iznenada počeo pratiti. Primjetile su da taj čudni objekt ima prozore duž svoje vidljive strane i da su svjetla na njegovoj donjoj strani izgledala kao da su nagnuta prema automobilu.
Mlade žene su u tom momentu bile udaljene 10-tak minuta vožnje do kuće i Viv Hayward je snažno stisnula gas da bi umakla tom objektu.
Ali, motor nije reagovao i počeo je škripati.
Dok je motor gubio snagu, žene su počele paničiti. Plašile su se da će njihov automobil u gluho doba stati usred pustinje, dok im je ovaj neobični objekt bio za petama.
Iznenada, objekt je nestao iza oblaka, a motor automobila je ponovo dobio snagu. Konačno su mogle nastaviti svoje putovanje prema kući.
Uvjerene da su imale susret sa NLO-om, tri žene su odmah nakon što stigle u svoj rodni grad Telford otišle u policijsku stanicu kako bi prijavile ono što su vidjele.
Žene su tvrdile da su stigle u policijsku stanicu oko 2.40 ujutro, ali policijski zapisi su pokazali da su se javile u stanicu oko 3 sata ujutro.
Ako su policijski zapisi bili tačni, žene nisu mogle objasniti tih 20 minuta svog putovanja.
Viv Hayward
Kasnije, kada su podvrgnute hipnotičkoj regresiji, Hayward se prisjetila kako je sve postalo veoma tiho kada je motor otkazao.
Imala je osjećaj kao da lebdi, a njihov automobil je potom podignut sa ceste, nestavši ispod bijelog oblaka.
Dok se to događalo, rekla je da je bila sama u automobilu koji je bio vertikalno podignut u NLO, prošavši između dvoja velika vrata koja su se otvorila na donjoj strani objekta.
Iznenada, dva mala ćelava bića sa velikim očima odjevena u zelene ogrtače, izvukla su je iz automobila i smjestila u naslonjač koji je izgledao poput zubarske stolice, prisilivši je da ostane u njoj.
Bića su bila veoma snažna, sa veoma čudnim glasovima i rekli su joj da se ne plaši. Osjetila je kako joj nešto uzimaju iz tijela, pritiskajući njene kosti što joj je bilo veoma bolno, pa je počela plakati.
Dok su joj ponavljali da se ne plaši, pregledali su njeno tijelo i skenirali ga velikim svjetlom koje ju je paralizovalo. Zatim su je ponovo vratili u automobil.
Sljedeće čega se sjećala, bila je vožnja automobilom na cesti, a NLO je nestao.
Rosemary Hawkings
Zatim je najmlađa od žena, Rosemary Hawkings, podvrgnuta regresiji. I ona se sjećala kako je sve postalo vrlo tiho i kako je imala osjećaj kao da lebdi, iako nije bila u automobilu.
Njena izjava se poklapala sa onom od Viv Hayward. Kada se našla sama u prostoriji sa stolom koji se nalazio u njoj, bila je prestravljena.
Nije imala pojma kako je tu dospjela, ali imala je čudan nagon da se popne na taj stol. U prostoriju je zatim ušlo nekoliko stvorenja, “nalik kunićima” koji su bili visoki jedva preko metra.
Međutim, nisu vršili nikakve preglede na njoj, već su je samo znatiželjno posmatrali.
Rosemary je imala osjećaj da se nalazi u prostoru, koji je vodio u još veću prostoriju i da čeka svoje dvije prijateljice.
Valerie Walter
Kada je konačno došao red na Valerie Walter da se podvrgne regresivnoj hipnozi, njezina priča je bila malo drugačija.
Rekla je da kada im se NLO približio, počela je osjećati vrtoglavicu zbog svjetala koja su je zaslijepljivala. Prisjetila se da je bila u automobilu sa Hayward, ali je nedostajala Hawkings.
Sjećala se kako se automobil naglo zaustavio, a vrata su bila otvorena pa je izašla iz vozila.
Ne sjeća se da je lebdjela, ali se sjeća da se našla u prostoriji u koju su nedugo zatim ušla dva vanzemaljca – muškarac i žena.
Bili su različiti od vanzemaljaca koje je opisala Hayward, budući da su bili visoki oko 180 centimetara, sa bijelom kožom, plavim očima i dugom tamnom kosom.
Jedina sličnost sa vanzemaljcima koje je opisala Hayward, bila je da su i oni nosili zelene ogrtače.
Valerie je osjećala da su bili fascinirani njenom odjećom i rekli su joj da su ona i njene prijateljice otete u svrhu promatranja, a samo je Viv Hayward dobila potpuni medicinski pregled.
Čini se da je Valerie Walter bila jedina koja je postavljala pitanja vanzemaljcima, ali to joj nije donijelo mnogo uspjeha.
Pitala ih je ko su, ali su joj grubo odgovorili da to ne treba znati i da svakako ne bi razumjela. Valerie je kasnije počela vjerovati da njen susret sa vanzemaljcima nije bio tako benigan, kao što je isprva rekla.
Osjetila je da su joj ipak učinili nešto, što je bilo ginekološke prirode.
Tom
Samo četiri dana nakon ovog incidenta, na istom mjestu se dogodio još jedan gotovo identičan slučaj. Čovjek, jedino poznat kao Tom, vozio je istim dijelom ceste A5 kao i tri mlade žene.
Iznenada se pojavilo veliko svjetlo na nebu i objekt veličine autobusa, koji je i sam bio potpuno osvijetljen. Objekt je jedno vrijeme nepomično lebdio u vazduhu, a zatim se sa njegove donje strane pojavilo još jedno plavo svjetlo.
Svjetlo je bilo usmjereno prema njemu, mijenjajući boju u zelenu. Sljedeće čega se Tom sjeća je da se objekat udaljio brzinom munje.
Tada je shvatio da su prošla tri sata…
Vjerovali ili ne u fenomen vanzemaljskih otmica, ovakve i slične priče nas tjeraju da iznova i iznova preispitujemo stvarnost u kojoj postojimo.
Ovo je veoma raširena pojava koju su doživjeli mnogi ljudi širom svijeta i ne smijemo samo tako olako odbaciti mogućnost da su vanzemaljska bića možda već odavno među nama.
Stara narodna poslovica kaže “Gdje ima dima tu ima vatre”, a za kraj ovog članka možete pogledati video koji slijedi ispod teksta, ako ste i dalje znatiželjni o ovom slučaju.
