Dr. Max Rempel, osnivač i direktor Fondacije za istraživanje DNK rezonance, iznio je zapanjujuću tvrdnju: neki ljudi možda nose genetske markere koji ukazuju na vanzemaljsku manipulaciju.
Dr. Rempel i njegov tim dospjeli su u centar pažnje javnosti nakon što su objavili preliminarne rezultate1 studije koja je obuhvatila genetski materijal više od 500 porodica.
Unutar ovog opsežnog uzorka, istraživači su identifikovali 11 pojedinaca čiji DNK, kako tvrde, sadrži sekvence koje se ne mogu podudariti ni sa jednim od njihovih bioloških roditelja.
Ono što ovu tvrdnju čini posebno intrigantnom jeste Rempelovo objašnjenje.
Nakon što je isključio mogućnost moderne, ljudskom rukom izvedene genske terapije – dijelom zbog starosti nekih ispitanika koja prethodi razvoju takve tehnologije – on predlaže radikalnu hipotezu.
Prema njegovom mišljenju, ove genetske anomalije mogle bi biti dokaz drevne ili kontinuirane genetske intervencije od strane vanzemaljske inteligencije.
“Čovječanstvo se možda nalazi usred genetske transformacije”, izjavio je dr. Rempel.
“Ukoliko se naši nalazi potvrde kroz dalja istraživanja, mogli bismo razviti metode za otkrivanje ljudi koji nose vanzemaljski DNK, čime bismo u suštini identifikovali hibride.”
Da bi dodatno potkrijepio svoju teoriju, Rempelov tim je proširio istraživanje i na specifičnu grupu ljudi: one koji tvrde da su bili oteti od strane vanzemaljaca.
Zanimljivo je da su kod nekih od tih osoba pronađeni isti genetski markeri koji ne potiču od roditelja, što je, prema Rempelu, dodatna indicija koja povezuje ove fenomene.
Međutim, naučna zajednica na ove tvrdnje gleda s velikom dozom skepse.
Ključni problem je što Rempelovo istraživanje još uvijek nije prošlo proces stručne recenzije (peer review), što je zlatni standard za validaciju bilo kojeg naučnog rada.
Bez potvrde nezavisnih stručnjaka, njegovi zaključci ostaju u domenu spekulacija.
I sam dr. Rempel priznaje da su njegovi rezultati daleko od konačnih. “Još uvijek nemamo neoborive dokaze, jer su nam potrebni setovi podataka visoke rezolucije, a pristup njima zahtijeva posebna odobrenja”, objasnio je. “Taj proces zahtijeva vrijeme i značajne napore.”
Stručnjaci iz oblasti genetike upozoravaju da za ovakve anomalije postoje i konvencionalna objašnjenja.
Fenomeni poput de novo mutacija (spontanih mutacija koje se pojavljuju kod djeteta, a nema ih kod roditelja), mozaicizma (prisustva ćelija s različitim genetskim sastavom unutar jedne osobe) ili čak laboratorijske greške i kontaminacije uzoraka, mogli bi objasniti uočene nepodudarnosti.
Bez obzira na ishod, tvrdnje dr. Rempela pokrenule su lavinu diskusija na internetu i u krugovima koji se bave neidentifikovanim letećim objektima i teorijama o vanzemaljskom životu.
Dok jedni u njegovom radu vide potencijalnu revoluciju u razumijevanju ljudskog porijekla, drugi ga smatraju pseudonaukom.
Jedno je sigurno: put od intrigantne hipoteze do naučno prihvaćene činjenice je dug i zahtijeva rigorozne dokaze koji, za sada, izostaju.
Napomena: