Većina ljudi je upoznata sa poplavom aplikacija za vještačku inteligenciju (AI) koje izgledaju kao da su dizajnirane kako bi nas učinile efikasnijim i kreativnijim. Imamo aplikacije koje pomoću tekstualnih uputa generišu umjetnička djela, te kontroverzni ChatGPT, koji postavlja ozbiljna pitanja o originalnosti, dezinformacijama i plagijarizmu.
Bez obzira na zabrinutost, vještačka inteligencija postaje sve prisutnija i nametljivija. To je najnovija tehnologija koja će neopozivo promijeniti naše živote.
Mnogi filozofi i naučnici smatraju da bi vještačka inteligencija jednog dana mogla postići (ili čak nadmašiti) ljudski “način razmišljanja”.
Ova mogućnost, zajedno sa našom sve većom ovisnošću o tehnologiji, leži u osnovi koncepta u futurizmu poznatog kao “tehnološka singularnost“.
Ovaj termin postoji već neko vrijeme, a popularizovao ga je američki pisac naučne fantastike Vernor Vinge prije nekoliko decenija.
Danas se „singularnost“ odnosi na hipotetičku tačku u vremenu u kojoj će razvoj umjetne opšte inteligencije (AGI) – odnosno umjetne inteligencije sa sposobnostima na nivou čovjeka – postati toliko napredan da će nepovratno promijeniti ljudsku civilizaciju.
To bi označilo početak naše neodvojivosti od mašina. Od tog trenutka nećemo moći živjeti bez njih, a da ne prestanemo funkcionisati kao ljudska bića. Ali ako dođe do singularnosti, hoćemo li je uopšte primijetiti?
Moždani implantati kao prva faza
Da bismo razumjeli zašto se ovdje ne radi o bajci, trebamo samo pogledati nedavni razvoj sučelja mozak-računar (BCI). BCI su prirodni početak singularnosti u očima mnogih futurista, jer spajaju um i mašinu na način na koji nijedna druga tehnologija do sada to nije uspjela.
Kompanija Elona Muska Neuralink traži dozvolu od američke Uprave za hranu i lijekove za početak ispitivanja na ljudima za svoju BCI tehnologiju. To bi uključivalo implantaciju neuronskih konektora u mozak volontera kako bi mogli prenijeti instrukcije misleći na njih.
Neuralink se nada da će pomoći paraplegičarima da prohodaju i slijepim ljudima da ponovo vide. Ali, izvan ovih ciljeva postoje druge ambicije.
Musk odavno tvrdi da će moždani implantati omogućiti telepatsku komunikaciju i dovesti do koevolucije ljudi i mašina. On kaže da ukoliko ne koristimo takvu tehnologiju da povećamo svoj intelekt, rizikujemo da nas izbriše super-inteligentna vještačka inteligencija.
Razumljivo je da Musk ne voli tehničku ekspertizu. Ali, on nije sam u predviđanju ogromnog rasta sposobnosti vještačke inteligencije.
Istraživanja pokazuju da se istraživači vještačke inteligencije u velikoj meri slažu da će vještačka inteligencija postići „razmišljanje“ na ljudskom nivou u ovom vijeku.
Ono oko čega se ne slažu je da li to implicira svijest ili ne, ili to nužno znači da će nam vještačka inteligencija nanijeti štetu kada dostigne ovaj nivo.
Druga BCI tehnološka kompanija, Synchron, kreirala je minimalno invazivni implantat koji je omogućio pacijentu sa amiotrofičnom lateralnom sklerozom (ALS) da šalje elektronsku poštu i pretražuje internet koristeći svoje misli.
Izvršni direktor Synchrona Tom Oxley vjeruje da bi moždani implantati na kraju mogli ići dalje od protetske rehabilitacije i potpuno transformisati način na koji ljudi komuniciraju.
Obraćajući se publici TED-a, on je rekao da bi jednog dana ti implantati mogli omogućiti korisnicima da “bace” svoje emocije kako bi drugi mogli osjetiti ono što osjećaju, a “puni potencijal mozga bi tada bio otključan”.
Rana dostignuća u BCI-ju bi se mogla smatrati prvim fazama strmoglavog pada prema singularnosti, u kojoj čovjek i mašina postaju jedno.
Ovo ne mora značiti da će mašine postati „osjetljive“ ili će nas kontrolisati. Ali sama integracija, i naša zavisnost od toga, mogla bi nas nepovratno promijeniti.
Također je vrijedno spomenuti da je početna sredstva za Synchron djelomično osigurala DARPA, istraživačko-razvojna filijala američkog Ministarstva odbrane koja je pomogla da svijet na poklon dobije internet. Vjerovatno je pametno brinuti se o tome gdje DARPA plasira svoj investicioni novac.
Vještačka inteligencija: Prijatelj ili neprijatelj
Prema Rayu Kurzweilu, futuristi i bivšem Google-ovom inženjeru za inovacije, ljudi sa umom koji je proširen vještačkom inteligencijom mogli bi biti bačeni na autocestu evolucije – jureći naprijed bez ograničenja brzine.
U svojoj knjizi “Kako stvoriti um” iz 2012. godine, Kurzweil teoretiše o neokorteksu – dijelu mozga za koji se smatra da je odgovoran za “više funkcije” kao što su senzorna percepcija, emocije, spoznaja i da predstavlja hijerarhijski sistem prepoznavanja obrazaca koji bi, ako bi se oponašali u mašini, mogli dovesti do vještačke super-inteligencije.
On predviđa da će singularnost sa mašinama biti ostvarena do 2045. godine i misli da bi to moglo dovesti do svijeta super-inteligentnih ljudi, možda čak i Nietzscheanskog “Übermensch”-a: čovjeka koji nadmašuje sva svjetovna ograničenja kako bi ostvario svoj puni potencijal.
Ali, ne vide svi umjetnu opštu inteligenciju kao dobru stvar. Pokojni, veliki teoretski fizičar Stephen Hawking upozorio je da bi superinteligentna umjetna inteligencija mogla dovesti do apokalipse.
2014. godine, Hawking je rekao za BBC:
“Razvoj potpune vještačke inteligencije mogao bi značiti kraj ljudske rase. […] Pokrenula bi se sama od sebe i redizajnirala se sve većom brzinom. Ljudi, koji su ograničeni sporom biološkom evolucijom, ne bi mogli da se takmiče i bili bi zamjenjeni.”
Povezani u umu košnice
Još jedna ideja koja se odnosi na singularnost je ideja o „umu košnice“ koji bi omogućila vještačka inteligencija. Merriam-Webster definiše um košnice kao “kolektivnu mentalnu aktivnost izraženu u složenom, koordinisanom ponašanju kolonije društvenih insekata (kao što su pčele ili mravi) koji se smatraju uporedivim sa jednim umom koji kontroliše ponašanje pojedinačnog organizma.“
Neuronaučnik Giulio Tononi je razvio teoriju o ovom fenomenu, nazvanu “Teorija integrisanih informacija” (IIT). Teorija sugeriše da svi idemo ka spajanju svih umova i svih podataka.
Filozof Philip Goff je uradio dobar posao, objasnivši implikacije Tononijevog koncepta u svojoj knjizi Galileo’s Error:
“Teorija integrisanih informacija predviđa da ako bi rast internetske povezanosti ikada doveo do toga da količina integrisanih informacija u društvu nadmaši količinu integriranih informacija u ljudskom mozgu, onda ne samo da bi društvo postalo svjesno, već bi i ljudski mozgovi bili ‘apsorbirani’ u taj viši oblik svijesti. Mozak bi prestao biti svjestan sam po sebi i umjesto toga bi postao samo zupčanik u mega-svjesnom entitetu (društvu) pomoću internetske povezanosti.”
Vrijedi napomenuti da postoji malo dokaza da bi se takvo šta ikada moglo ostvariti. Ali, teorija pokreće važne ideje ne samo o rapidnom razvoju tehnologije već i o prirodi same svijesti.
Hipotetički, ako bi se pojavio um košnice, to bi označilo kraj individualnosti i institucija koje se na njega oslanjaju, uključujući demokratiju.
Konačna granica je između naših ušiju
Nedavno je OpenAI – kompanija koja je razvila ChatGPT – objavila post na blogu kojim potvrđuje svoju posvećenost postizanju opšte vještačke inteligencije. Drugi će je bez sumnje slijediti.
Naši životi postaju algoritamski vođeni na načine koje često ne možemo uočiti, pa stoga to ne možemo izbjeći. Mnoge karakteristike tehnološke singularnosti obećavaju nevjerovatna poboljšanja u našim životima, ali smo zabrinuti, jer su ove umjetne inteligencije proizvodi privatne industrije.
Oni su praktički neregulisani i uglavnom po volji impulzivnih „tehnopreduzetnika“ sa više novca nego većina nas zajedno. Bez obzira da li ih smatramo ludima, naivnima ili vizionarima, imamo pravo znati njihove planove (i biti u mogućnosti da ih opovrgnemo).
Ako je suditi prema proteklim desetljećima, što se tiče novih tehnologija, svi ćemo biti pogođeni.
Foto naslovnice: 51581 sa Pixabay
Ovaj članak je preuzet sa stranice The Conversation i objavljen pod Creative Commons licencom. Pročitajte originalni članak.
