Jesmo li zaista jedinstveni na Zemlji?
Ljudski mozak sadrži prosječno 86 milijardi neurona. Afrički slon ih ima 257 milijardi – gotovo tri puta više.
Do ovih brojki došla je brazilska neurologinja Suzana Herculano-Houzel tako što je mozgove doslovno pretvarala u tekućinu i brojala ćelijske jezgre u homogenoj smjesi, umjesto da inteligenciju procjenjuje na osnovu same zapremine mozga.
Metoda je nazvana izotropni frakcionator i promijenila je način na koji se u neuronauci mjeri moždana građa.
Rezultat je, međutim, iznenadio na drugi način.
Od 257 milijardi slonovih neurona, čak 97,5 posto smješteno je u malom mozgu, zaduženom prvenstveno za motoriku, dok mu u moždanoj kori ostaje svega 5,6 milijardi.
Ljudska kora, iako manja po ukupnoj masi, sadrži oko 16 milijardi neurona. Prednost se, dakle, ne krije u ukupnom broju, nego u tome gdje su neuroni raspoređeni.
Ni tu priča ne staje.
Analiza mozga dugoperajne grinde, objavljena 2014. godine, pokazala je da njena moždana kora sadrži oko 37 milijardi neurona – gotovo dvostruko više nego ljudska, prema analizi objavljenoj u Frontiers in Neuroanatomy.
Autori studije zaključili su da apsolutni broj neurona u kori sam po sebi ne objašnjava zašto ljudi kognitivno nadmašuju kitove. Gustoća neurona, čini se, igra jednako važnu ulogu kao i njihov broj.
Cijena velikog mozga
Veći mozak troši više energije. Ljudski mozak danas troši oko petine dnevnog energetskog budžeta tijela, iako čini svega oko dva posto tjelesne mase.
Antropolog Richard Wrangham s Harvarda tvrdi da je upravo termička obrada hrane omogućila taj energetski višak: kuhanje je omekšalo hranu, olakšalo probavu i oslobodilo kalorije koje su se ranije trošile na probavljanje sirovih namirnica.
Wrangham prekretnicu smješta u pojavu vrste Homo erectus, prije otprilike 1,8 miliona godina, kada fosilni zapis pokazuje veće mozgove, manje čeljusti i kraća crijeva.
Ne slažu se svi s njim. Kritičari ističu da pouzdani arheološki dokazi kontrolirane upotrebe vatre potječu mnogo kasnije od pojave Homo erectusa, pa pitanje kada je kuhanje zaista pokrenulo taj evolucijski skok ostaje otvoreno.
Bipedalizam, odnosno hodanje na dvije noge, oslobodio je ruke za rad s alatima i vjerovatno doprinio razvoju finije motorike – to je danas malo osporavano.
Manje je izvjesno je li isti bipedalizam, kako se dugo tvrdilo, direktno odgovoran za otežan porođaj kod ljudi.
Teoriju o "porođajnoj dilemi", koju je 1960. postavio antropolog Sherwood Washburn, u posljednjem desetljeću osporava dio istraživača, koji smatraju da ishrana, način života i medicinska praksa igraju veću ulogu nego sama anatomija zdjelice.
Menopauza kod kitova, i kod nas
Menopauza je u životinjskom svijetu gotovo anomalija.
Među više od 6.700 poznatih vrsta sisara, samo pet vrsta kitova zubana prolazi kroz nju uz ljude: kratkoperajne grinde, lažni kitovi ubice, orke, narvali i beluge.
Istraživanje objavljeno 2024. u časopisu Nature, koje su vodili naučnici s Univerziteta Exeter i Centra za istraživanje kitova, pokazalo je da je menopauza kod kitova zubana nezavisno evoluirala najmanje četiri puta.
Ženke tih vrsta žive prosječno četrdeset godina duže od ženki sličnih vrsta kitova bez menopauze, i duže od mužjaka vlastite vrste.
Istraživači to povezuju sa sukobom generacija oko resursa: kada majka i kćerka istovremeno othranjuju mladunčad u istoj grupi, konkurencija za hranu raste.
Produžen život bez sposobnosti razmnožavanja starijim ženkama omogućava da pomažu potomstvu umjesto da se s njim natječu.
Paralela s ljudima je upadljiva, iako su ljudi i kitovi zubani evolucijski razdvojeni preko devedeset miliona godina.
Kod ljudi je menopauza evoluirala samo jednom, što otežava poređenja unutar primata.
Kod kitova se dogodila više puta, nezavisno, u različitim granama porodičnog stabla – što naučnicima daje rijetku priliku da istu teoriju testiraju na više prirodnih "ponavljanja" istog evolucijskog eksperimenta.
Riječi koje čovjek nije očekivao od majmuna
Jezik se dugo smatrao granicom koja ljude odvaja od ostatka životinjskog svijeta.
Istraživanja s bonobom po imenu Kanzi tu granicu su donekle zamaglila.
Kanzi je, radeći s primatologinjom Sue Savage-Rumbaugh u Centru za istraživanje jezika u Atlanti, naučio koristiti gotovo 400 leksigrama – simbola koji predstavljaju riječi – a to znanje je, prema tekstu objavljenom u Smithsonian Magazineu, stekao posmatranjem, dok su istraživači jezik pokušavali prenijeti njegovoj majci.
Kanzi je razumio i izgovorene rečenice koje ranije nije čuo, poput naredbe da odnese televizor vani.
Nije mogao izgovarati ljudske glasove jer grkljan bonoba nije građen za to, ali je kombinirao simbole na način koji je nagovještavao red riječi.
Umro je u martu 2025. godine, u četrdeset četvrtoj godini života, ostavljajući iza sebe desetljeća podataka o tome koliko daleko sposobnost razumijevanja simbola seže izvan ljudske vrste.
Razlika ipak ostaje. Nijedan majmun nije spontano proizveo gramatički složenu rečenicu, niti je ijedna vrsta osim ljudi razvila pisanu književnost, notaciju ili apstraktnu matematiku.
Grkljan i moždana arhitektura zajedno objašnjavaju zašto se ljudski jezik razvio u smjeru kojim nijedna druga vrsta nije pošla, čak i kada osnovni kognitivni preduvjeti, kako Kanzi pokazuje, nisu bili isključivo ljudski.
Više od zbira neurona
Zbir ovih nalaza ne ide u prilog jednostavnoj priči o ljudskoj izuzetnosti, ali je ni ne obara.
Brojevi neurona pokazuju da veličina mozga sama po sebi ništa ne garantira; raspored i gustoća neurona igraju veću ulogu.
Kuhanje je vjerovatno doprinijelo rastu ljudskog mozga, ali arheologija za sada ne potvrđuje tačno kada je taj proces počeo.
Menopauza kod kitova pokazuje da evolucija do sličnih rješenja može doći nezavisno, više puta, potpuno različitim putevima.
Ono što jasnije izlazi iz nauke jeste da ljudska posebnost nije stvar jedne osobine, nego kombinacije više njih – kumulativna kultura, apstraktni jezik, energetski skup mozak specifično raspoređen – od kojih nijedna sama za sebe nije jedinstvena u prirodi.
Šta tačno u toj kombinaciji proizvodi svijest sposobnu da postavlja pitanja o samoj sebi, nauka za sada ne umije do kraja objasniti.
IZVORI
- The evolution of menopause in toothed whales, Nature (2024)
- The elephant brain in numbers, Frontiers in Neuroanatomy (2014)
- Quantitative relationships in delphinid neocortex, Frontiers in Neuroanatomy (2014)
- Invention of cooking drove evolution of the human species, Harvard Gazette
- What Can Bonobos Teach Us About the Nature of Language?, Smithsonian Magazine
- The obstetrical dilemma hypothesis: there's life in the old dog yet, Biological Reviews (2021)
- Suzana Herculano-Houzel, The Human Advantage: How Our Brains Became Remarkable, MIT Press, 2016.
Aquarius
Istraživač nepoznatog i web inženjer. Ako ti se sviđaju tekstovi koje čitaš, možeš me podržati preko Buy Me a Coffee. I bez toga, drago mi je što si tu.