Godine 1990-te, u malom ruskom gradu Dikson, instaliran je eksperimentalni uređaj nazvan Kozyreva ogledala. Cilj ovog uređaja bio je otkriti teoriju vremena i možda pristupiti različitim periodima u istoriji i budućnosti.
Odmah na početku eksperimenta, desilo se nešto neobično. Došlo je do pojave tajanstvene i snažne sile, koja je u prisutnima stvarala dubok i neobjašnjiv strah.
Kada bi se udaljili od uređaja, osjećaj straha bi nestajao. Tada su naučnici odlučili da u eksperimentu koriste ljude, stavivši ih unutar ogledala i čim su to učinili, ono što je uslijedilo je bilo nevjerovatno.
Nikolai Kozyrev
1931. godine, kada je Nikolai Kozyrev počeo raditi u opservatoriji Pulkovo, smatran je jednim od najperspektivnijih astrofizičara u Rusiji.
Međutim za vrijeme Staljinovih “čistki”, dobio je zatvorsku kaznu na deset godina, koja je 1941. godine produžena na još deset.
Za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne, bilo mu je dozvoljeno raditi na inžinjerskim poslovima, ali njegov fokus je bio isključivo na teoretskoj fizici. Bavio se pitanjem izvora energije zvijezda i formulisanjem teorija.
Tokom izolacije od vanjskog svijeta, nije bio svjestan ogromnog naučnog otkrića – nuklearne energije. Nakon što je izdržao zatvorsku kaznu i dalje je odbijao da povjeruje da zvijezde pokreće nuklearna fizija.
Tokom boravka u zatvoru, Kozyrev je tvrdio da posjeduje fotografsko pamćenje i sjećao se radova drugih naučnika do u detalje, poput radova Alberta Einsteina. Kada je pušten iz zatvora, objavio je naučni rad o konceptu vremena.
Na osnovu teorija Alberta Einsteina, tvrdio je da gravitacija može iskriviti prostor – vrijeme, ovisno o sastavu materije.
Vjerovao je da bi se sa određenim fizičkim kombinacijama vremena i materije, vrijeme moglo deformisati.
Kozyreva ogledala
Tvrdio je da može napraviti ogledalo, koje može saviti apsolutno sve, uključujući i vrijeme. Drugim riječima, vjerovao je da je putovanje kroz vrijeme moguće pomoću ogledala.
Teoretisao je da je vrijeme također oblik energije, slično svjetlosti, i da možemo vidjeti samo dio svjetlosnog spektra – baš kao što ne možemo vidjeti cijeli spektar vremena.
Našim fizičkim osjetilima, ograničeni smo da percipiramo samo sadašnjost. Ogledalo ne odražava svjetlost, već je savija i mijenja njen smjer.
Vjerovao je da bi, uz određenu konfiguraciju, to isto mogao postići sa vremenom.
Lično je financirao većinu svojih istraživanja, provodio razne eksperimente na mnogim materijalima i na kraju je zaključio da je najbolji materijal za njegova ogledala aluminijum i da ona trebaju biti konkavnog oblika.
Osobina konkavnih ogledala je da zbog savijanja svjetlosti odražavaju izobličenu verziju fizičkih objekata u odrazu. Kozyrev je pokušavao da dizajnira nešto, što bi se moglo opisati kao list alumijuma u obliku spirale.
Između tih “listova” bilo bi dovoljno prostora da se osoba smjesti unutar ovog uređaja, koji bi se onda okretao u smjeru kazaljki na satu.
Koncept koji je stajao iza ovog eksperimenta, bio je da će se energija vremena prikupljati kroz otvor dok se ogledala okreću, a osoba koja bi bila unutar njih bi iskusila postojanje u višestrukim dimenzijama prostor – vremena.
Kozyrev je preminuo 1983. godine, prije nego što je uspio završiti svoj uređaj i testirati ga u praksi, a uzrok njegove smrti je bio nepoznat.
Vlail Kaznacheev i Alexander Trofimov
Nakon raspada Sovjetskog Saveza dva ruska naučnika, Vlail Kaznacheev i Alexander Trofimov, financirani su od strane države da nastave testove i izgrade Kozyrevo ogledalo.
Na kraju su uspjeli napraviti uređaj i rezultati koje su dobili, bili su nezamislivi za ljudski um.
Premjestili su uređaj u Dikson, malo selo u blizini Sjevernog pola, vjerujući da led čuva informacije o vremenu, a njegovo otapanje je trebalo osloboditi njegovu energiju.
Kao što smo već napisali na početku članka, cijeli tim istraživača koji su sudjelovali u ovom projektu bio je prepravljen osjećajem intenzivnog i dubokog straha, koji je nestajao samo onda kada bi se udaljili od ogledala.
Dolazilo je i do naknadnih fizičkih pojava, gdje su neki od istraživača osjećali vrtoglavicu, a drugi kao da ih je neko udario u glavu.
Nakon što bi se ponovo približili uređaju, strah bi se vraćao.
Jedan od svjedoka je opisao sablasnu prisutnost tamne tvari, koja je ispunjavala cijelu sobu.
Dva istraživača su opisala kako su, nakon što je jedan od njih zaboravio cigarete u objektu, prolazili pored sobe sa ogledalima i vidjeli ljubičastu svjetlost u obliku drveta sa granama i korijenjem.
Prestrašeni, pobjegli su iz objekta.
Cijelo vrijeme bio je prisutan miris ozona (plina), a čuvari izvan istraživačkog objekta su na nebu primijetili svijetle objekte u obliku diska.
Čuvari su nastavili izvještavati o ovim čudnim objektima, koji su se pojavljivali više puta dok je je trajalo ovo višemjesečno istraživanje.
Nakon ovih prvih incidenata, jednako misteriozno kao što je i došao, strah je napustio prostoriju, a istraživači su nastavili sa eksperimentima.
Nakon što bi ušli u uređaj i ogledala se počela rotirati, ljudi unutar njih su opisivali veoma slične pojave. Tvrdili su da su vidjeli ogroman niz svjetlucajućih simbola i radilo se o istim simbolima, iako su bili odvojeni i bez međusobnog kontakta.
Mnogi od ovih simbola, pripadali su različitim kulturama kroz istoriju, a većina ljudi koji su bili između ogledala nisu imali prethodno znanje o njima.
Pokazalo se da je većina tih simbola poticala iz perioda drevne Sumeranske civilizacije.
Tokom ovog vremena provedenog među ogledalima, mnogi ljudi su opisivali osjećaje straha, vrtoglavice, nelagode i glavobolje. Međutim, postepeno su se navikli i ostajali u uređaju sve duže.
Za vrijeme ovih dužih boravaka, neki od ljudi su prijavljivali viđenje ljudske figure, ali bez lica i potpuno bijelu. Neki od svjedoka su tvrdili da je figura razgovarala sa njima, upozoravajući ih na opasnost u kojoj se nalazi naša planeta i nadolazećih katastrofa.
Neki su sebe vidjeli u prošlom vremenu, kada su bili djeca. Neki su opisivali razna iskustva izvan tijela, ali bijela ljudska silueta bez lica se stalno pojavljivala.
Jedan od ispitanika je vidio dvije vojske kako se sukobljavaju, erupciju vulkana, nekoliko letećih diskova, nečiju prisutnost u svojoj neposrednoj blizini i osjetio je dodirivanje svojih ekstremiteta od strane nečeg nepoznatog.
68 ispitanika je izvijestilo da su vidjeli bijelu figuru bez lica, koja ih je posmatrala i imala apsolutnu kontrolu nad njihovim umom.
Svi su imali osjećaj da je ono što im se dešavalo bilo stvarno. Osim toga, prijavljeno je sedam viđenja NLO-a oko sela i iznad istraživačkog objekta, koji su kretali nebom i zatim iznenada nestajali. Neki od NLO-a su prema njima usmjeravali svjetlosne zrake.
Možda najčudnija stvar koju su vidjeli ljudi koji su se nalazili u gradu, bila je intenzivna svjetlost aurore borealis. Hiljade strelica raznih boja su probijale atmosferu i kretale se prema istraživačkom centru.
O ovoj čudnoj pojavi je izvjestilo više od 100 svjedoka, a desila se kada je jedan umjetnik crtao unutar ogledala tokom tog vremena.
Došlo je do poremećaja rada istrumenata, a neki predmeti su postali magnetizovani.
Kako je vrijeme prolazilo, mnogi od ljudi koji su bili među ogledalima su tvrdili da imaju moć predviđanja budućnosti, telepatije i još jezivije osjećaj da ih nešto promatra. Ipak, odlučeno je da se eksperimenti nastave.
Kaznacheev je konačno postao veoma uplašen i odlučio se povući 2000. godine, a Trofimov je nastavio sa korištenjem ovih eksperimenata do 2018. godine, kako bi sačuvao planetu od prirodnih katastrofa.
I tu se ova priča završava – barem za sada!
Za one koji ipak žele da saznaju nešto više, podijelićemo poveznicu na ruski dokumentarac o ovom eksperimentu koji možete pogledati u nastavku.
Foto naslovnice: Freepik
