Nešto je u vodi: Čudni susreti sa neidentifikovanim podvodnim objektima

Priče o neidentifikovanim letećim objektima (NLO) duboko su utkane u tkivo naše kulture, od usmenih predaja do zvaničnih vladinih dosjea.

No, dok su teleskopi svijeta usmjereni ka zvijezdama, jedna druga, mnogo mračnija i tajanstvenija granica velikim dijelom ostaje neistražena: ogromni okean koji prekriva veći dio naše planete.

Šta ako se ključ za razumijevanje nebeskih anomalija ne krije u beskraju svemira, već u tihim, misterioznim dubinama ispod nas?

Incident sa Tic Tac-om: “Ponašalo se kao ništa što sam ikada vidio”

U novembru 2004. godine, visoko iznad Tihog okeana, rutinska vojna vježba pretvorila se u istorijski susret.

Elitni piloti američke mornarice iz udarne grupe nosača aviona USS Nimitz postali su svjedoci nečega što prkosi svakoj logici.

Komandant David Fravor, diplomac prestižne “TOPGUN” škole, i poručnica Alex Dietrich, letjeli su u svojim F/A-18F Super Hornetima kada su dobili neobičan zadatak: istražiti misteriozne objekte koje je krstarica USS Princeton pratila već dvije sedmice.

Ono što su zatekli nije bio ni avion, ni helikopter, niti išta poznato u to vrijeme. Ispod njih, more je ključalo na jednom mjestu, a iznad te pjene lebdio je objekat koji će Fravor nakon više od desetljeća opisati svijetu.

“Vidjeli smo ovaj mali bijeli objekat nalik na Tic Tac,” prisjetio se Fravor. “Kretao se iznad uzavrele vode, bez predvidljivog kretanja i putanje.”

Kao vojno lice, Fravor je u to vrijeme bio vezan pravilima i hijerarhijom. Tada je podnio standardni izvještaj nadređenima, ali nije mogao niti imao ovlaštenja da javno progovori o ovome.

Tek 2017. godine odlučio je istupiti i opisati svoje iskustvo.

Što se tiče poručnice Dietrich, ona je prvi javno istupila nekoliko godina poslije Fravora, tačnije 2021. godine.

Dugo je odbijala govoriti, jer je bila na aktivnoj dužnosti i zbog straha od stigmatizacije.

Tek pred svjedočenje u američkom Kongresu o NLO fenomenima, dala je intervjue za CNN i CBS 60 Minutes, gdje je opisala svoje iskustvo iz 2004.

“Bilo je neidentifikovano. I zato je bilo tako uznemirujuće za nas. Jer nismo to očekivali. Nismo ga mogli klasifikovati,” izjavila je u jednom od rijetkih intervjua.

A sada se vratimo na ono što se tog dana zaista desilo iznad Pacifika.

Fravor je odlučio da se približi. Spustio je svoj lovac prema objektu i tada se dogodilo nešto nevjerovatno.

“Počeo je da se kreće kao da je svjestan nas,” objasnio je. “Dok sam se spuštao, on je počeo da se diže, preslikavajući moju putanju.

“Bio je ispred mene – i potom je jednostavno nestao. Ubrzao je kao ništa što sam ikada vidio.”

Nekoliko trenutaka kasnije, krstarica Princeton javila je da se objekat ponovo pojavio na radaru – na njihovoj tajnoj tački okupljanja, udaljenoj oko 97 kilometara, i to prije nego što su Fravor i njegov tim mogli i pomisliti da krenu tamo.

“Osjetila sam ranjivost jer nismo imali čime da se odbranimo,” priznala je Dietrich. “A onda sam osjetila zbunjenost kada je nestao.”

Njihovo svjedočenje, potkrijepljeno radarskim i infracrvenim snimcima koje je Pentagon kasnije objavio, ostaje jedan od najuvjerljivijih dokaza da se u našem zračnom prostoru pojavljuju objekti čije mogućnosti daleko nadmašuju naše.

Iz arhiva Hladnog rata: Ruske podvodne tajne

Dok je “Tic Tac” incident uzdrmao američku vojsku, s druge strane svijeta, u arhivama bivšeg Sovjetskog Saveza, decenijama su ležale stare priče koje su bile još čudnije.

Istraživači poput Paula Stonehilla i Philipa Mantlea otkrili su zapanjujuće izvještaje sovjetske mornarice o neidentifikovanim podvodnim objektima (USO). Ne radi se o izolovanim slučajevima, već o sistemskim susretima.

Sovjetski nuklearni podmorničari, ljudi od čelika i discipline, bilježili su susrete s objektima nazvanim “Kvakery” (Kvekeri).

Ovi objekti nisu bili vidljivi, ali su ih sonari registrovali kao nevjerovatno brza “stvorenja” koja su oponašala zvukove i manevre podmornica, ponekad ih okružujući i prateći danima.

Kretali su se brzinama od preko 200 čvorova pod vodom – nešto što je i danas tehnički nemoguće.

Dr. Vladimir Azhazha, jedan od pionira ruskog NLO istraživanja i bivši mornarički oficir, bio je uvjeren u povezanost neba i mora.

Njegova čuvena teza glasila je: “Pedeset posto NLO susreta povezano je s okeanima. Petnaest posto s jezerima. Dakle, NLO-i teže vodi.”

Za njega i njegove kolege, okean nije bio samo mjesto za skrivanje, već možda i baza operacija.

Ove priče, dugo smatrane propagandom ili fikcijom, dobijaju na težini kada se uporede sa svjedočenjima modernih američkih oficira.

Bivši kontraadmiral Tim Gallaudet, okeanograf s dugogodišnjim iskustvom u mornarici, danas otvoreno govori o ovom fenomenu.

“Činjenica da neidentifikovani objekti s neobjašnjivim karakteristikama ulaze u američki vodeni prostor, a da Ministarstvo odbrane ne diže ogromnu crvenu zastavu, znak je da vlada ne dijeli sve što zna,” napisao je Gallaudet.

On smatra da ovi transmedijalni objekti, sposobni da se bez napora kreću iz zraka u vodu, predstavljaju “hitan” rizik za nacionalnu sigurnost.

Incident u Shag Harbouru: “Nešto je palo s neba”

Prije nego što su sofisticirani senzori postali svakodnevnica, svjedočenja običnih ljudi bila su jedini dokaz.

Jedan od najupečatljivijih takvih događaja zbio se u maloj ribarskoj zajednici Shag Harbour u Novoj Škotskoj, 4. oktobra 1967. godine.

Te noći, lokalni stanovnik Laurie Wickens vozio se s prijateljima kada su ugledali nešto što im je sledilo krv u žilama.

“Vidjeli smo četiri narandžasta svjetla na nebu, koja su treperila u nizu,” svjedočio je Wickens godinama kasnije. “Onda su se odjednom nagnula pod uglom od 45 stepeni i krenula prema vodi.”

Uvjereni da su svjedočili padu aviona, odmah su pozvali policiju. “Otišli smo pravo do govornice i prijavili pad aviona. Policajac mi isprva nije vjerovao, pa sam poklopio,” prisjeća se Wickens.

Ali i drugi su vidjeli.

Policajac Ron Pound i sam je bio svjedok čudnih svjetala dok se vozio prema luci. Kada je stigao na obalu, zajedno s drugim svjedocima, ugledao je svjetleći objekat kako pluta na vodi, oko 300 metara od obale, ostavljajući za sobom gustu, žućkastu pjenu.

Zatim je, pred njihovim očima, polako potonuo i nestao.

Pokrenuta je masivna operacija potrage. Kraljevska kanadska konjička policija, obalska straža i ronioci mornarice danima su pretraživali dno, ali nikakav trag olupine, goriva ili tijela nije pronađen.

Zvanični vladini dokumenti su potvrdili: nešto nepoznato se srušilo, ali niko ne zna šta.

Wickens je do kraja života ostao pri svome: “Ne mogu vam reći šta je palo ili sletjelo u vodu – da li je to bio avion ili NLO, ne znam – ali definitivno je nešto palo s neba i sletjelo u vodu. I danas to mogu vidjeti.”

Od stigme do sigurnosne prijetnje: Novo doba transparentnosti?

Decenijama je svako ko bi prijavio NLO bio ismijavan. Piloti su rizikovali karijere, a svjedoci su bili etiketirani kao sanjari ili lažovi.

Međutim, posljednjih godina, ta paradigma se dramatično promijenila.

Potaknuta svjedočenjima kredibilnih vojnih lica poput Fravora i Dietrich, američka vlada je konačno priznala da nešto stvarno, i potencijalno zabrinjavajuće, leti njihovim nebom i plovi njihovim vodama.

U istorijskom saslušanju pred Kongresom u maju 2022. godine, prvi put u više od 50 godina, visoki obavještajni zvaničnici javno su govorili o ovoj temi.

Scott Bray, zamjenik direktora pomorske obavještajne službe, iznio je zapanjujući podatak: broj prijavljenih viđenja porastao je na otprilike 400.

Priznao je da su “neidentifikovani zračni fenomeni potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti i moraju se tako tretirati.”

Iako je Bray naglasio da nemaju dokaze o vanzemaljskom porijeklu – “nismo otkrili ništa što bi sugerisalo da je porijeklo bilo čega od ovoga nezemaljsko” – također je priznao da incidenti poput onog s Nimitzom ostaju “neriješeni”.

Vlada sada ima zvaničnu kancelariju (AARO) za prikupljanje i analizu ovih izvještaja, tretirajući ih ne kao fantaziju, već kao pitanje sigurnosti letenja i obavještajni izazov.

Posljednja granica je ovdje

Od zapanjujućih manevara “Tic Taca” do tihih, svjetlećih objekata koji zaranjaju u ledene vode Kanade i misterioznih “Kvekera” koji proganjaju podmornice u Barentsovom moru, slika koja se pojavljuje je kompleksna i duboko intrigantna.

Dok prirodni fenomeni i napredna, tajna ljudska tehnologija mogu objasniti neke slučajeve, ostaje jezgro susreta koji prkose svakom racionalnom objašnjenju.

“Piloti, kredibilni posmatrači i kalibrirani vojni instrumenti zabilježili su objekte koji ubrzavaju i prelaze granicu zraka i mora na načine koji nisu mogući ni za šta što su ljudi napravili,” zaključuje admiral Gallaudet.

Možda nikada nećemo dobiti konačan odgovor. Ali jedna stvar je postala jasna: nismo više sami u raspravi. Pitanje je prešlo iz domena fikcije u sale Kongresa i brifinge Pentagona.

Dok nastavljamo da istražujemo svemir, možda smo zanemarili najveću misteriju od svih – onu koja leži skrivena u ogromnom, mračnom prostranstvu koje našu planetu čini plavom.

Možda posljednja granica nije gore, među zvijezdama, već upravo ovdje, ispod talasa.